Post race blues - kako savladati emocije?

Ovaj tekst za vas piše Aleksandar Matić, iskusni trkač, poznatiji kao RunwithAlex.

Došao je i taj dan! Trka koju si spremao poslednjih nekoliko meseci je bila pre par dana i rolekoster emocija kroz koji prolaziš od momenta kada se začela ideja o trčanju trke - do momenta kad si okačio medalju oko vrata se lagano završava. Ono što dosta ljudi ne očekuje je da se taj osećaj ispunjenosti i zadovoljstva jako brzo pretvara u nešto što je slično melanhoniji ili čak blagoj depresiji. Hajde da vidimo zašto se to dešava. 

Post race blues ili postmaratonska depresija je stanje kroz koje mnogi trkači prolaze posle trka koje su za njih bile bitne. Stvari na koje smo se oslanjali u prethodnom periodu više nisu tu. Nema hajpa oko trke, struktura treninga koju smo pratili mesecima odjednom više ne postoji, ciljevi su ispunjeni (ili možda nisu?), dnevna rutina ima rupe u sebi. Najviše je osetan fizički i mentalni zamor. Sve to dovodi do osećaja emotivne praznine i nedostatka motivacije, pa čak i blage tuge. Ono što je bitno da znaš - veliki broj trkača prolazi kroz ovo, a izlaz je lakši nego što ti se čini.

Prva stvar koju treba da uradiš je da prihvatiš da je to osećanje normalno. Mnogo ljudi prolazi kroz ista osećanja, od početnika do elitnih takmičara. Iskoristi ovo kao priliku da uradiš refleksiju na svoje rezultate i da proslaviš uspešno odrađen trening blok. Seti se svega što si naučio i momenata nakoje si bio ponosan!

U danima posle trke telo ume da boli - posebno ako prvi put završavaš neku distancu kao što je polumaraton ili maraton. Kreni sa laganim aktivnostima, prvo šetnje a posle lagani džoging i dozvoli telu i mozgu da se reboot-uju u stanje u kom si najefikasniji. 

Ovo je pravi momenat da kroz refleksiju naučiš da uživaš u putovanju, a ne samo u idelji o cilju. Tvoje trkačko putovanje nije kratkoročno, već dugoročno - ono nije dugačko jednu trku, već je u pitanju ceo životni put.

Da bi uživao u tom putovanju najbolje je da izabereš sledeću detinaciju! Ništa bolje ne gasi postrace blues kao izbor nove trke, ali i u ovome ne treba žuriti - daj sebi priliku da uživaš u procesu planiranja i izbora novog izazova, neka to traje nekoliko dana. Garantujem da ćeš se odmah bolje osećati!

Post race blues je normalan deo trkačkog iskustva i iako može delovati zbunjujuće ili obeshrabrujuće, on je zapravo znak da ti je stalo – do cilja, do truda koji si uložio, do putovanja koje si prošao. Umesto da ga potiskuješ, prihvati ga kao deo procesa i iskoristi ga kao priliku za rast.

Svaka trka je nova lekcija, a svaki kraj – početak sledeće avanture. Uživaj u pauzi, napuni baterije i kada osetiš da je vreme, zakorači ka sledećem cilju. Trkačka priča se nikada ne završava – ona se samo razvija, baš kao i ti.